Na samo četiri sata vožnje od Venecije ili dva sata leta od Münchena istinska je mala oaza mediteranskoga kristalno čistoga mora, netaknute prirode, mirnih živopisnih mjesta i jedinstvene ljekovite klime. To je Lošinjski arhipelag na hrvatskoj obali Jadranskoga mora. Otok koji je u XIX. st. bio poznat po sposobnim pomorskim kapetanima i vrhunskim graditeljima velikih trgovačkih jedrenjaka proglašen je klimatskim lječilištem 1892. godine na temelju ukaza tadašnje Zdravstvene uprave Austro-Ugarske Monarhije. Tadašnja europska aristokracija provodila je zimski dio godine u Valenciji, Nici, Capriju i Lošinju. Prosječna ljetna temperatura na Lošinju je 23,5, a prosječna zimska 7,9 stupnjeva Celzijevih. Sa 2580 sunčanih sati i četiri maglovita dana na godinu Lošinj ima klimu kao da se nalazi u središnjemu Mediteranu, a ne duboko na sjevernome Jadranu.

Razlike između minimalnih i maksimalnih dnevnih temperatura su vrlo male, a vlažnost zraka je prosječno između 60 i 70 posto. Ovakva mikroklima osobito je pogodna za boravak osoba s dišnim problemima. Tu jedinstvenu mikroklimu dodatno obogaćuje raznolikost biljnoga svijeta. Na lošinjskome arhipelagu registrirano je 1018 biljnih vrsta. Taj broj dobiva na težini ako znamo da je na cijelome britanskom otočju registrirano 1200 vrsta. Rekorder na lošinjskome arhipelagu su otok Unije gdje na 17 četvornih kilometara uspijeva više od 600 vrsta. U moru oko Lošinja zabiljenene su 262 vrste alga i praktički sve poznate vrste riba koje žive u plitkim i srednjedubokim vodama Mediterana. Organizacija Blue World vodi najstariji organizirani projekt proučavanja velike kolonije "dobrih dupina" (tursiops truncatus) na Mediteranu. Stalni boravak te skupine dupina dokazuje iznimnu čistoću našega mora i uravnoteženost ekosustava.